Bliski susret treće vrste ili kako se dizelaš maskirao u srednjoškolku
Objavljeno od strane opetnaistommestu na januar 31, 2012
(Ne?)svakidašnja scena.
Ulazim u 88 i krećem put posla. U busu uglavnom putnici na posao i u školu. Pored mene se ugnezdile dve klinkice, rekao bih da su druga, treća godina srednje škole. Mada je moguće i da sam ‘omašio. U svakom slučaju, sitne su, malecne, onako baš detinje izgledaju, kuckaju do iznemoglosti po telefonima. Naizgled ništa čudno. Onda počinjem da kapiram da se jedna od njih ne pridržava ni za jednu šipku (jer su joj ručice zauzete kuckanjem) nego leluja u mestu svaki put kada autobus skrene i poput loptice u fliperu se zabija u okolne ljude. Kada dođe u kontakt sa nekim pogleda ga očima PREPUNIM mržnje i prezira i kroz zube procedi, onako za sebe, po jedno “pička ti materina” ili “mamu ti jebem”. I onda počinje da govori…
- Braaate, opet moram da menjam šifru za fejs, jeeebote, svaki dan moram da menjam šifru! Vidim da mi neko hakuje nalog, mislila sam prvo da je jedan… ORTAK (simulira navodnike prstićima), ali sam onda skontala da je fejs. Mis’iiim, da je neki program. Jeee, morala sam već jedan nalog da ugasim, stalno su mi hakovali. To mi je hakovao jedan lik. A za to je posle popio batine! Mamu mu jebem, mislio je da je pametan, a znaš kako su ga nahranili pesnicama! On će meni, mamu mu jebem… I onda sam mu namestila tu… Taj fajt.
Priču je nastavila u nekom drugom pravcu, pričala je o opštenju sa majkom neke svoje drugarice.
Jebem ti život…





Saša Antonijević reče
“Brate” generacija… Koriste 100-150 reči. Lektira su im FB statusi i komentari i kvote u kladionicama.